Zanimljiva povijest američkih cestovnih naplatnih kućica
Sjedinjene Američke Države nisu stvorile svoje autoceste same. Kako je sve veći broj ljudi postajao vlasnikom automobila, motorna vozila su nam omogućila slobodu putovanja kad god i gdje god smo to željeli. Države su brzo shvatile da kako bi se ljudi i roba mogli kretati, moraju zamijeniti neravne, neasfaltirane ceste modernim prometnicama.
Jedna od najvažnijih ceste u ovom kontekstu je Pennsylvania Turnpike, koja nosi titulu prve američke naplatne ceste. Otvorena 1940. godine, prvotno je trebala opsluživati do 10.000 vozila dnevno, dok danas broji čak 550.000 vozila, unatoč visokom naplatnom postotku. Ova promjena je bila ključna za razvoj komercijalnog prometa u Sjedinjenim Državama.
Povjesničar i stručnjak za građevinske inženjeringe objasnio je kako su prve naplatne ceste, koje su se najprije pojavile u ljetnim mjesecima 1700-ih, bile financirane privatnim kompanijama. Prva takva cesta, Philadelphia and Lancaster Turnpike iz 1795. godine, koristila je šiljasti gate (pike) za naplatu cestarine, a ovo načelo naplate cestarine sad koristi moderni sustav elektroničkog naplaćivanja.
Na prijelazu u 20. stoljeće, automobili su počeli postajati dostupni širem sloju ljudi zahvaljujući masovnoj proizvodnji koju je omogućio Henry Ford. U razdoblju od 1920-ih automobili su imali ogroman utjecaj na gospodarstvo, društvo i kulturu. Farma se mogla razvijati zahvaljujući vozilima koja su zamijenila konje, omogućujući bržu i učinkovitiju distribuciju poljoprivrednih proizvoda.
Kako su vozila postajala brža i teža, stara mreža lokalnih cesta postala je neadekvatna, što je stvorilo hitnu potrebu za boljim autocestama. Pokret za bolje ceste i Američka automobilska udruga (AAA) lobirali su za poboljšanje ruralnih i nacionalnih puteva, što je rezultiralo Zakonom o federalnoj pomoći za ceste iz 1916. godine. Ovaj zakon pružio je sredstva državama za poboljšanje cesta, čineći ih sigurnijima i prikladnijima za sve veći broj vozila.
Sredinom dvadesetog stoljeća, otvorena je prva superautocesta, Pennsylvania Turnpike, koja je postala model za budući Interstate Highway System. Ovaj sustav je značajno izmijenio način na koji ljudi putuju u Americi, stvarajući brže i sigurnije rute. Međutim, dolazak nafte doveo je do razvoja novih, besplatnih autocesta, dok su na naplatnim cestama ostali visoki troškovi.
Danas se većina naplatnih cesta oslanja na moderne sustave naplate kao što je E-ZPass, koji eliminiraju fizičke naplatne kućice i omogućuju neometano prolaz. Ovi sustavi koriste nadzorne uređaje i transpondere koji omogućuju brzinu i učinkovitost u naplati cestarine. Prihodi od tih naplata koriste se za održavanje i obnovu cesta.
S obzirom na izazove s kojima se suočavaju američke ceste poput starenja infrastrukture i smanjenja prihoda od poreza na plin, mnoge države razmatraju proširenje sustava naplate cestarine kako bi financirale modernizaciju i održavanje cesta bez povećavanja poreza. Ova tranzicija prema dinamičnoj, podatkovno vođenoj naplati cijena može pomoći u razvoju održivijeg prometnog sustava.
Dok je u prošlosti naplata cestarine bila predmet rasprava o pravednosti i zakonitosti, današnji sustavi su jasno definirani zakonima koji priznaju naplatu kao “naknadu za korištenje” umjesto poreza. Razvijanje i održavanje ceste vitalno je za nacionalnu ekonomiju i sigurnost, što potvrđuje i sve veća popularnost električnih vozila koja su sve prisutnija na američkim cestama.
U zaključku, povijest američkih naplatnih cesta svjedoči o razvoju prometne infrastrukture koja je oblikovala društvo, ekonomiju i kulturu Sjedinjenih Američkih Država. Njihova budućnost ovisi o prilagodbi novim tehnologijama i promjenama u zakonodavstvu koje će omogućiti održavanje i modernizaciju postojećih cesta.
