Inovativna terapija ozonom za liječenje parodontalne bolesti kod pušača
U zanimljivoj studiji objavljenoj u časopisu “International Journal of Dentistry”, istraživači su se fokusirali na primjenu ozonske terapije kao dopunskog tretmana za pušače s parodontalnom bolešću Stupnja II i III. Ova metoda postaje sve popularnija u stomatološkoj praksi, a rezultati su obećavajući.
Cilj istraživanja bio je procijeniti kratkoročnu učinkovitost ozonske terapije kada se kombinira sa standardnim tretmanom čišćenja zuba i korijena (Scaling and Root Planing – SRP). Što se tiče sudionika, studija je obuhvatila 26 pušača s različitim fazama parodontalne bolesti, a koristila je metodu podijeljenog ustava, gdje je svaka strana usne šupljine bila tretirana na različite načine.
Jedna strana je primila samo SRP, dok je druga strana, suprotna, bila podvrgnuta kombinaciji SRP-a i ozonske terapije. Ovaj pristup omogućio je istraživačima da procijene efekte ozona u usporedbi s konvencionalnim tretmanom. Na početku, zabilježene su mjere poput dubine sondiranja (PD), gubitka kliničke adhezije (CAL), krvarenja prilikom sondiranja (BOP) i indeksa plaka (PI).
Nakon šest tjedana liječenja, rezultati su pokazali značajno poboljšanje svih kliničkih parametara na strani tretiranoj ozon terapijom. Prosječna dob sudionika bila je 35,23 godina, a većina njih imala je između 24 i 30 zubi. Ispitanici su prethodno bili duži niz godina pušači, a to je dodatno kompliciralo njihov stomatološki status.
U analizi rezultata, korišteni su različiti statistički modeli kako bi se uzeli u obzir svi parametri, poput dobi, trajanja pušenja i faze parodontalne bolesti. Vrijednosti su usporedne s početnim stanjem, a posebna pažnja posvećena je kombiniranju uzoraka kako bi se dobili što precizniji i pouzdani podaci.
Ono što se pokazalo vrlo zanimljivim je da je ozonom tretirana strana zabilježila značajno bolje poboljšanje u usporedbi s kontrolnom stranom. Konkretno, izmjerena je smanjenja dubine sondiranja za 0,346 mm i gubitak kliničke adhezije za 0,462 mm, što sugerira da ozon ima značajan učinak na liječenje parodontalne bolesti.
Na osnovu rezultata, može se zaključiti da ozonska terapija može biti korisna dopuna u terapiji pušača koji pate od parodontalnih bolesti. Uz to, istraživači naglašavaju da bi se ovi nalazi trebali dodatno istražiti kroz duže vremenske okvire i veći broj sudionika.
Iako je primjena ozonske terapije još uvijek nova u stomatološkoj praksi, ovi rezultati otvaraju mogućnosti za daljnja istraživanja i razvoj alternativa za liječenje parodontalne bolesti kod pušača, koji se često suočavaju s složenijim zdravstvenim izazovima.
Zasniva se na tradicionalnim metodama zajedno s modernim pristupima, au konačnici se nudi bolja kvaliteta života pacijentima. U svakom slučaju, važno je sve prihvaćene metode temeljito istražiti i razvijati kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost za pacijente.
